~Life Coctails~

ajmeeeee... napokon mi je net osposobljen... a već san mislila umriti od muke i dosade.
izgorjet ću više..stalno moram učit i učit i učit i ta matura nikako da prođe. ovih dana mi je život u totalnoj komi. nikako ja na zelenu granu ni sa dečkom ni sa starcima. sutra nam je godišnjica veze a on gospodin ide sa frendovima na otok na neki šugavi koncert neke grupe za koju niko nikad nije ni čuo a on ih obožava. njesra. izgleda da ću ja sama slavit šampanjcem. više za mene.
i tako ja nesretna i sama dobih ponovno inspiraciju za pisanje...pa se bacam na posao. bude li neke kvalitete možda i objavim to što napišem.

SAN U SNU

Primi na čelo cjelov taj!
Na rastanku, sad kad je kraj,
Ovo mi barem reći daj –
Nisi u krivu što moj dan
Svaki je,smatraš, bio san;
Al ako iščezla je nada
Danju, il noću, bilo kada,
U snoviđenju,il bez toga,
Zar nestala je manje stoga?
Sve to što vidimo, il tu
Jesmo, to tek je san u snu.

Stojim i slušam huku
Valova što u obalu tuku,
U ruci se mojoj ljeska
Pregršt zrnca zlatnog pijeska –
Koliko ih je! ali gle kako
Curi mi u dubinu svako
Dok plačem tako – dok plačem tako!
Zar jači stisak ove kože
Ne može ih zadržat, Bože?
Zar spasit ne mogu bar jedno,
Od vala što ih čeka žedno?
Zar sve što vidimo, il tu
Jesmo, to tek je san u snu?

Opet sam sama. Potpuno odj***** od svih. Popularnost mi je strašna. Telefon stalno zvoni. Ni minute stanke… zato i jesam doma. Valjda bi trebala učiti…al knjiga me nekako čudno gleda..ko da me ne voli. :p
Danas sam posebno umorna. Mrtva umorna. Izmorila me škola jutros, to pod broj 1, a onda sam poslije škole ostala u gradu da obavim fotosešn sa svojim novim aparatićom.. uglavnom sam slikala dijelove prirode za svoju zbirku. Ako me bude ikako volja možda i stavim slike pa da vidite da i nije tako dosadno kao što se čini. Uglavnom kad sam završila i napokon imala čvrstu namjeru otići doma..naravno opali kišurina. A zašto? Zato jer baš danas nisam imala kišobran i u grad sam došla motorom. Ni nebo me ne voli. Kad sam došla doma nikog nije bilo, pa sam iskoristila priliku i zapalila 2 cigarete na balkonu. Spas. To mi je jedini trenutak kad mogu pobjeći od stvarnosti. Strašno djeluje na živce. Mogu mi ukrast 1000 kuna i zapalit ih pred nosom, ne bi prstom pomakla, sve do zadnjeg dima. Znam da šteti zdravlju.Ako to još jednom čujem zadavit ću nekoga. A da… sad su i na nove kutije stavili natpise. Baš bodu u oči,a zvuče retardirano. Glupo. Kao da će to utjecati na volju pušača..ha.ha.
A i kakvi su to sad glupi zakoni o nepušenju? I dizanje usranih cijena? Kao da će to išta promijeniti.. od 10 000 pušača možda će dvoje prestat pušiti. I to zbog škrtavosti. Još malo pa će cigarete postat ilegalne ko trava. Tim neće ništa promijeniti, samo će dobiti 10 000 živčanih ljudi i podosta samoubojstva zbog propasti tvrtke duhana. A ma briga me. Ako se to i dogodi motat ćemo origano ili što se nađe.. :p

katkad imam osjećaj da me jednostavno svi j*** u zdrav mozak. svi me iskorištavaju za svoje potrebe, a znam da ni ja nisam baš skroz čista u glavi ali i znam kad me neko pravi budalom. imam dosta frendica i svaka je svoje sorte. jedna je skoro pa i patološka lažljivica, uvjek mora u jednoj priči reći bar 85% laži da bi svima bila zanimljiva.. mi smo to odavno skužili pa foliramo da smo popušili priču, druge dvi su od nove godine u svom filmu i ne j*** nas više ni 2%, treća je zbunjena,ko da nema mozga,... a ova četvrta i peta su mi posebne, naime te dvije su mi kao najbliže i stalno smo zajedno al me zato i najviše iskorištavaju. zovu me da dođem kod njih samo kad im nešto treba od mene, a kad idu na kavu onda me zovu kad sjednu u kafić i odu 15 minuta nakon što ja dođem. ma glupost.....glupost .....koja obmana mozga... a ja budala popuštam uvjek i uvjek... i svaki put kad me zovu da dođem i onda kad dođem prvo što pitaju: "imaš li cigaru? ili Imaš par kuna(10) za posuditi vratit ću ti (nikada) ili aj plati kavu, ja ću tebi sutra (ali neće)! i uvjek kažem "e ovo je zadnji put i nikad više",ali uvjek se ponavljam. jer nisam kao one.

ma mrzim sve. j***š sve.

izgorijet ću više od ovog života. totalno je dosadan i prazan. ništa mi se zanimljivo ne događa u životu.. dani mi prolaze u trenu i sve se svodi na isto.
frendica mi pravi scene jer je ljubomorna na mog dečka jer sam više s njim nego s njom pa mi diže živce..i neznam više što ću.. a sad se bliži i maturalna i morat ću HALJINU obući!! i to ću namjerno obući bijelu pa da se ovim kozama iz razreda jezik zaplete od ogovaranja. već ih čujem.. "aaa vidi je nije u crnom!!" ma mrš krave debele odite povraćati u wc. stalno čujem da nešto imaju prokomentirati o mom stilu oblačenja i o tom što crtakram po bilježnicama.. krave ušminkane mrzim ih..

Anđele vjerujem da si me spasio onda kada sam te trebala.
Zaslijepljena vjerom nisam mogla čuti
glasne šaptaje koji su me upozoravali na tebe.
Ako vidim anđele, odvest ću ih k tebi
Nema više bijega ni milosti
Bit ću bez milosti jer se sjećam tvog osmjeha
Kada si me povrijedio…
Uzeo si mi srce i prevario odmah u startu
Pokazao si mi snove, a onda ih uništio
Prekršio si obećanje i natjerao me da shvatim
Sve je bila samo laž.

Anđele nisam mogla vidjeti tvoje zle namjere,
tvoje zle osjećaje…
mračni anđele, reci mi zašto? Da li je razlog možda
trn u tvom oku? Posijan od mržnje?
Možda te ovaj svijet iznevjerio, ali to ti ne daje razloga..
Mogao si izabrati drugačiju stranu života..ali si se samo nasmijao,
kada si me povrijedio.

Ako vidim anđele, odvest ću ih k tebi
Nema više bijega ni milosti
Bit ću bez milosti jer se sjećam tvog osmjeha
Kada si me povrijedio…
Uzeo si mi srce i prevario odmah u startu
Pokazao si mi snove, a onda ih uništio
Prekršio si obećanje i natjerao me da shvatim
Sve je bila samo laž.

Ovih dana se vraća Tuga na moja vrata. Već je čujem kako lagano korača prema mojim vratima. Željna me je, osjetim to. Mogu je namirisati kako smrdi po žalosti i očaju, baš onim smradom kojim želi i mene zaraziti. Približava se… sjedim u mračnom hladnom kutu i držeći se za glavu u mislima čujem jecaje negodovanja. Ma baš je sad našla doći kad sam osjetila sreću, da pokvari i to malo veselja u mom životu. Nemoj me dirati, odlazi! Ne sluša.. mrzi me.. veseli se tome.. ta dođi onda, da se poigramo.. ne bojim te se.

Dočekah te raširenih ruku,jer napokon si tu! Čekala sam te.
Zar ne znaš tko sam? Prepoznaješ me? Zdravo, to sam ja!
Ili možda ne? Zar sam ti tako nevažna? Zar sam ti tako beznačajna?
Za tebe sam sjena iz snenih dolina, kao leptir uhvaćen u dječju zamku.
Zar mi nećeš pomoći? Nećeš me sačuvati? Nećeš me spasiti?
Neću to ni očekivati.. za tebe ne postojim. Ti ni ne znaš tko sam i nije te briga
hoću li nestati. Nećeš ni primijetiti.
Kad ujutro oči otvoriš i osjetiš da nešto nedostaje, sigurno si sanjao..
Da. Ništa važno. To te ne brine, ja ne postojim..možda tek
kao svijetlo na olujnom prozoru ili šapat u tišini, uvijek kraj tebe
uvijek za tebe.. ali nikad s tobom.
Tko sam ja? Samo nešto što si sanjao… zaboravi me.

Jučer sam po prvi put u ovih devet mjeseci veze imala najintimniji razgovor sa svojim dečkom. Cijeli smo dan izdvojili samo za sebe jer se zbog obveza baš i ne viđamo.. sve je bilo super i odlično smo se zabavljali. Predvečer smo se rastali i otišli svatko svojoj kući. Tad su krenule bezvezne porukice poput "ej što radiš?" i "je li ti bilo dobro danas?" i tako smo se upustili u sve intimniji razgovor.. počeli smo pričati o tome kako smo se upoznali i kako smo prvi put izišli van.. (to je bilo vrlo čudno/smiješno, kako smo se upoznali).
upoznali smo se na jednom koncertu TBF-a kad je on slučajno cigarom zapalio moju majicu,pa se 3 sata ispričavao i na kraju me je molio da se iskupi kavom. Budući da sam i ja,kao i on, bila malo pripita dala sam mu svoj broj i sutradan smo se našli na kavi. Dok smo sjedili tamo cijelo je vrijeme buljio u mene zbog čega je meni bilo malo i neugodno,ali mi je i bilo glupo reći da prestane pa sam se samo smješkala i pričala gluposti. Mene je opet tako privlačio njegov pogled i prekrasne oči. Bio je zgodan ali ne pretjerano kao neki maneken..više kao sportaš,normalan cool dečko i dobar kao kruh. Isprva me privlačio njegov izgled ali kad sam ga upoznala malo dublje i shvatila kakav je on kao osoba…uh… dogodilo se nešto što nisam očekivala, nisam se ni nadala i nisam to ni željela al sad mi je drago jer sam se prvi put u životu zaljubila… prvi put u životu su mi leptirići u trbuhu lepršali kao nikad dosad…-iskreno. Od tog dana sve smo više i više vremena provodili skupa i ja sam se sve više zaljubljivala u njega. Držao me kao kap vode na dlanu i uvijek je prije gledao da je da je meni bolje nego njemu i uvijek je mene stavljao na prvo mjesto i volio me kao nitko do sada. Samo ne znam i nije mi jasno..on kaže da se zaljubio u mene prvi put kad me je vidio na koncertu iako sam bila sva u crnom i izgledala kao blijeda smrt, ne znam ni zašto sam mu dala broj baš onda kad sam bila hladna prema svima i mrzila sve oko sebe,tad mi je najmanje bilo stalo do upoznavanja novih ljudi jer mi je i ovih poznatih već bio pun k****. Devet mjeseci nakon toga mi smo jučer sve to izanalizirali i time samo produbili svoju vezu.. sad zbilja ne znam što bih da ostanem bez njega. Prvi put u životu ja volim.

Ostani dolje.. meko je..mračno.. i nema snova..
Daleko iznad mojih noćnih mora i samoće.
Ali mrzim se, jer dišem bez tebe i više te ne želim voljeti
Ni osjećati…. Ni sjećati se.. mrzim se..

Žalim zbog tebe…ne žalim zbog tebe.
Ništa više ne može vratiti tu ljubav.
I kad pomislim da sam se možda izgubila,
Shvatim da svi putovi vode ravno k tebi

Želim biti kao ti, ležat u hladnoj zemlji gdje i ti
Vijenac svijetla,pravi zaslijepljujuć zid među nama,
Topi se i ponovno smo sami,..tada vjerujem…
Vjerujem da nas naša ljubav i kroz smrt vidi..

Želim biti kao ti, ležat u hladnoj zemlji gdje i ti
Gdje ima mjesta za dvoje
I ne žalim za tobom…dolazim po tebe..
Više nisi sam, zanemari što drugi govore,više nisi sam
Ja ću bit uz tebe do kraja vječnosti ..

Želim biti kao ti, ležat u hladnoj zemlji gdje i ti
I dok ležimo u tihom blaženstvu.. tada znam da me se sjećaš
Želim biti kao ti, ležat u hladnoj zemlji gdje i ti
Gdje ima mjesta za dvoje
I ne žalim za tobom…dolazim po tebe..